Ajde mi recite tko ne voli krenuti u dan uz šalicu dobre kave? Mislim, ne bilo kakve kave već dobre kave? Ja mislim da takav čovjek ne postoji. U biti rjeđi su oni koji ne piju kavu, jer zasigurno za takvu odluku postoji valjan razlog. Možda ih muči previsok tlak ili probavne smetnje no kava je nešto na što se čovjek navikao ili navukao već tisuću godina. Mogu samo zamisliti kako su sretne bile prve kavopije na Arapskom poluotoku kad su otkrile ovaj čaroban napitak. Pravo crno zlato.
No, danas ima neizmjerno puno vrsta kave i spravlja ju se na puno načina, ali opet svatko ima svoju omiljenu kavu. Ja primjerice obožavam Illy kavu. Kakva fina kava! Danas ju možemo kupiti u gotovo svakom trgovačkom centru, ali Illy kava je najfinija u Illy caffe’ u Trstu. Ajme kako je tamo posebno dobro spravljena! Evo, dok ovo pišem već osjećam miris kave.
Mene zapravo Illy kava podsjeća na naše izlete u Trst kad smo jurili u kupovinu onih stvari koje se nisu mogle kupiti kod kuće. Pauza, kad bi sve trgovine zatvorile vrata poradi ručka mi smo odlazili u illy bar popiti kavu onako kako Talijani to čine – s nogu.
Ona gusta pjenica, ona boja i miris, pa to ne možeš zaboraviti. Gospođa ili gospodin koji ju peče ispred tebe, zatim ju stavlja u aparat i eto crnog zlata kako teče upravo u tvoju šalicu. A da ne spominjem onu pravu dozu kave koju samo oni znaju natočiti, onako taman. Niti prekratka, niti preduga već jednostavno na pravu mjeru, onako taman. Miris koji se širi od Illy kave je nezamjenjiv. To je onaj miris koji vas cijelog omota i omami. Ja se najčešće u tom prvom gutljaju malčice i izgubim u nekakvoj kratkoj mašti, ali odem vrlo daleko.
Obožavam kavu, a Illy kava je čarobna!