Čak i ako se uloži određeni napor da se razvije informacijski sustav posebno za organizaciju zemlje u razvoju, mogu se pojaviti određeni problemi. Kao što su na primjer sms usluge koje ne funkcioniraju.
Dionici iz industrijaliziranih zemalja, kao što su konzultanti ili dobavljači IT-a ili donatori pomoći, često dominiraju procesom dizajniranja informacijskih sustava u tim trećim zemljama i ponekad dijelovi procesa koji se čine manje bitni (kao sms usluge) izostanu iz test faze.
Ti dionici sa sobom donose svoj kontekst i, čak i ako se nalaze u zemlji u razvoju, upisat će taj kontekst u svoje dizajne informacijske sustave, koji potencijalno neće odgovarati realnom stanju zatečenom na terenu.
Neki dionici sa sobom donose mentalitet „Ako funkcionira za nas, funkcionirat će i za vas“ zbog kojeg se ne pokušava napraviti razlika između konteksta industrijalizacije i konteksta u razvoju pa se upravo zbog toga dešava da eto ponekad baš sms usluge ne rade kako treba.
Drugi će razlikovati, ali – s obzirom na njihovo slabo razumijevanje lokalnih uvjeta – njihove pretpostavke o korisničkoj stvarnosti bit će netočne. U svim slučajevima, veliki nedostaci između dizajna i stvarnosti i visoki rizici od neuspjeha su ishod (a nisu samo sms usluge te koje ponekad dožive neuspjeh).
Problemi se mogu pojaviti čak i tamo gdje dionici iz industrijaliziranih zemalja nisu izravno uključeni. Moglo bi se tvrditi da „zapad“ (kao kratica za industrijalizirane zemlje) nije samo fizičko mjesto, to je također stanje uma koje je sada postoji za sve veći broj ključnih figura u organizacijama zemalja u razvoju. Bitno je stoga znati da se svi dijelovi sustava do najmanje sitnice (pa i sms usluge) jednostavno moraju testirati u svakoj novoj zemlji u kojoj se taj sustav razvija pa potom implementira – nije dobro donositi zaključke na temelju isključivo prijašnjih iskustava koje često dolazi sa razvijenog tržišta.…